Nema roditelja koji ne želi odgojiti dobro, stvarno dobro dijete. Dijete koje će već rano shvatiti važnost dobrote -. poštenja, uvažavanja sebe i drugih, koje će znati pokazati empatiju, biti uljudno, pristojno i razumno – ali dijete to ne može postati samo od sebe. Ono zaista treba vašu pomoć da ih naučite kako zaista biti dobra osoba. Dakle, ma što god činili, vi im morate biti primjer, jer ste vi najvažnija odrasla osoba na koju će se dijete ugledati.
A sudeći prema stručnjacima s Harvarda koji se bave međuljudskim odnosima roditelji često zanemaruje upravo ove osnove kulture na kojima bi trebali počivati temelji odgoja.
Jer iako svako dijete jest individualno i svako dijete uči od primjera svojih roditelja, neke temeljne stvari koje su uobličili u savjete morali bi biti svojstveni baš svakom roditelj-dijete odnosu.
1. Provodite s njima što više vremena u smislenoj komunikaciji
Ma koliko god mala bila djeca bi trebala prisutna i onda kada mama i tata vode ozbiljne razgovore i onda kada se mama i tata šale. Komunikacija je način iz kojeg se djeca uče odnositi prema ljudima i stvarima koje doživljavaju oko sebe i zato biste i s njima trebali voditi puno više pričanja, uz puno više strpljenja i poticanja da vam primjerice prepričaju cijeli svoj dan. Ako nemate strpljenja poslušati dijete ili ne znate na koji način izvući iz djeteta detalje to je zato što vjerojatno nikada niste posvećivali dovoljno vremena upravo za odrasle razgovore s njima.
Dođu li vam goste, nemojte baš uvijek inzisturati da se maknu i odu negdje drugdje igrati dok vi veliki pričate.
2. Budite mentor, ne samo onaj na koga će se dijete ugledati
Djeca jako poštuju sve ono što njihovi roditelji rade, a ne ono što roditelji pričaju da bi bilo dobro raditi. Posebno je grozno ako u dijete pokušavate usaditi neke moralne vrijednosti kojih se vi u životu baš i ne držite. Primjerice – vi želite da vaše dijete bude iskreno prema vama i pristojno prema drugima, ali vi sami možda puno češće vrijeđate neke svoje poznanike, kolege šefove. To je primjer iz kojeg će oni naučiti.
Zato čak i ako ste svjesni da svojim primjerima ne činite baš samo pozitivne stvari svakako se potrudite baš to tako djetetu i objasniti. Naime, sitne su laži, čak i ogovaranje, odustajanje, ignoriranje, zgražanje nad drugima – sve to u datom trenutku jest puno možda puno bolja odluka, ali dijete zato mora naučiti u kojim se sve situacija smije tako postaviti. jasnom im stoga dajte do znanja da vi jeste možda sada pogriješili u svojoj reakciji, ili im objasnite da u nekim situacijama jednostavno ne postoji “bolji” način, ali svakako objasnite. Iz toga će djeca već od malena početi učiti da čak i loša reakcija može biti pozitivna.
3. Šaljite im jasne poruke da je uvijek, baš uvijek dobro biti uljudan
Znate ono – ako vas netko ošamari radije pružite i drugi obraz nego da vratite istom mjerom. E to je primjerice jedna fraza koja se polako gubi iz ovog našeg modernog, otuđenog svijeta u kojem je očito postalo puno lakše reagirati nego stati, razmisliti i tek onda valjano reagirati. Zato njegujte ljubaznost kod svoje djece i učite ih da se problemi ne moraju rješavati na prečac, instinktivno, jer uvijek postoji i ona druga strana koja bi mogla biti pogođena vašom reakcijom.
4. Učite ih da shvate – ne samo da znaju
Kako će dijete koje nikada nije ništa moralo raditi po kući uopće shvatiti koliko su sve te svakodnevne sitnice teške i koliko vam vremena oduzimaju te na koncu, koliko bi trebali cijeniti sve što radite za njih. kako će taj koncept shvatiti ako ga nikada ne probaju i ako nikada ne vide kako je to, primjerice, kada netko drugi sada zaprlja ili razbaca njihove igračke. Tek ako oni budu imali odgovornost prema nečemu svojemu, tek će tada moći shvatiti koncept odgovornosti uopće.
5. Ne učite ih da je različitost divna – pokažite im zašto se to tako kaže
Učiti dijete da cijeni različitost svijeta oko sebe, a istovremeno svojim radnjama slati poruku da ste samo vi jedini važni – kontradiktorno je složit ćete se. I to se ne savjetuje samo po nekoj rasnoj, vjerskoj ili spolnoj osnovi – već općenito – i zato bi djeci od malena trebali pričati i pokazivati koliko smo svi mi različiti. Idete li u starački dom nemojte misliti da je to mjesto malo morbidno za djecu – ne – jer tamo će dijete najbolje shvatiti koliko su stariji ljudi nemoćni.
Primijetite li da je u vašem okruženju neko dijete ili odrastao čovjek gladan, siromašan – priđite im s vašim djetetom, podučite dijete kako na licu mjesta reagirati, pitati, poželjeti pomoći. To je primjer koji će ih naučiti o empatiji puno više od puke priče.
6. Omogućite im da sudjeluju, da pomažu drugima
Ma da i niste neki ekstra volonterski tip, probajte koji put, zbog vašeg djeteta, i zajedno s vašim djetetom, uključiti se u neku humanitarnu akciju, povedite ih sa sobom u domove za nezbrinutu djecu, potaknite ih da i sami smisle neko dobro djelo. To je djelo koje će omekšati srca i naučiti baš svako dijete da zaista bude ono što želite da bude – dobro!
7. Hrabrite ih da pokažu sve svoje osjećaje
Svako dijete baš kao i svaki odrastao čovjek u mnogim situacijama ima neke svoje unutarnje borbe s osjećajima i baš zato što ste vi kao odrasla osoba svjesni da vas takve emocije nekada zaista znaju ubiti u pojam te se osjećate puno lakše ako ih negdje stvarno možete ispoljiti, nekome reći, nekome se požaliti – e pa upravo tako funkcioniraju i djeca. Samo što djeca za razliku od nas ne znaju da su sve takve unutarnje borbe normalne. Njih takve situacije ljute i frustriraju pa im zato i treba pomoći da svoje emocije, ma kakve god one bile, ispolje kroz razgovor, kroz objašnjavanje. Naučite ih svoje frustracije ne drže u sebi jer će tako pomoći sebi, a ujedno i puno bolje razumjeti frustracije drugih ljudi oko sebe.
AKO VAM DIJETE KAŽE DA IMA PROBLEM U ŠKOLI, NE ZANEMARUJTE TO
Djeci je često teško priznati da su postala žrtvom nasilja. Ako pronađu hrabrost da to podijele s roditeljima, znači da im zaista treba podrška. A najgora taktika roditelja bila bi odbacivanje pritužbi djeteta. Roditelji bi trebali naučiti svoju djecu da se brane, a u slučaju ozbiljnog nasilja, roditelji bi trebali intervenirati.
Savjet da šutite i ne reagirate u djeteta će oblikovati tolerantan stav prema okrutnosti. U budućnosti to može dovesti do razvijanja bespomoćnosti. Zbog svih stresnih situacija koje je dijete prošlo, počet će vjerovati da ne mogu ništa kontrolirati i neće ni pokušati promijeniti stvari.