Bio sam sa jednom curom u kombinaciji, ona tada 24, a ja 34 godine i omakne nam se beba.
Ona se uspaničila jer nije još završila faks, a ja sam bio u fazonu ”šta sad da se radi, napravili smo ga, valja ga čuvati”. Rodila je kćerkicu i dogovorili smo se da je ja čuvam dok ona ne sredi faks.
Dijete je već dvije godine kod mene, ja sam mu i otac i mama a prava mama dođe jednom nedjeljno na dva sata da je vidi.
Moji mi ne pomažu jer ne odobravaju to što nismo vjenčani, ali nešto me baš i briga. Uhodao sam se, dijete nije ni zapostavljeno, ni gladno, ni žedno, a onaj osmijeh koji mi uputi poslije napornog dana mi da snage za još 24 časa da rintam bez prestanka.