“Moj muž je nestao kada je moj sin imao 5 mjeseci.
Kada je počeo govoriti, uvijek je pričao da je neki loš čovjek dolazio u njegovu sobu dok smo svi spavali.
Ignorisali smo to.
Godinama kasnije, pronašla sam u njegovoj sobi mužev starinski sat, zaboravljen iza ormara. Uspaničila sam jer je moj muž nosio taj sat na dan kada je nestao.
Kada sam pitala sina o tome on se nije mogao sjetiti kako je sat dospio u njegovu sobu, a čak je tvrdio da ga nikada nije vidio prije.
Moj muž je decenijama patio od duboke depresije.
Sada je skoro 20 godina, a nikada ga više nismo vidjeli.
Ali svaki put kad pomislim na taj sat, preplavi me jeza.”
(Izvor: Brightside/Novi.ba)
—
Moja žena je bila u sedmom mjesecu trudnoće kada se saplela i pala niz stepenice. Pred mojim očima gledao sam kako gubim sve što imam u životu, a bio sam nemoćan.
Ostala je bez svijesti, pokušavao sam da je osvijestim, ali mi nije uspijevalo.Uprtio sam je, odnio u auto… put do bolnice je trajao vječnost, koliko god sam brzo vozio izgledalo je kao da se nemičem.
Kada sam konačno stigao do bolnice, doktori su …
NASTAVAK
Kada sam konačno stigao do bolnice, doktori su je preuzeli i nakon par pretraga ustanovili da je doživjela blaži potres mozga i da joj život nije ugrožen, a na sreću i bebi je preživjela.
Nemate pojma koja sreća je to bila za mene, u jednom trenutku sam mislio da gubim sve, a onda saznate da je sve OK. Moja supruga je žena od čelika!”