“Davala sam odjeću za djevojčicu od 2–3 godine”

“Davala sam odjeću za djevojčicu od 2–3 godine”

“Davala sam odjeću za djevojčicu od 2–3 godine. Javila mi se žena, rekavši da je u jako teškoj situaciji, da njena kćerka nema što nositi, pa me pitala mogu li joj poslati tu odjeću poštom o svom trošku. Prvo joj nisam povjerovala, ali onda sam pomislila:

„Ko zna šta se stvarno dogodilo?“ Pa sam joj poslala sve na vlastiti trošak.

Godinu dana kasnije, stigao je paket. U njemu su bili orašasti plodovi, suho voće, domaća marmelada i druge delicije. Poslala ga je ta ista žena. Ispalo je da je njezina crna epizoda u životu prošla, muž je našao dobar posao, a ona je odlučila zahvaliti svima koji su im pomogli u teškom trenutku. Bilo je to vrlo iznenađujuće i lijepo.

Kada mi se rodio sin od brata bili smo svi presretni te smo se uputili u porodilište da ga vidimo.

Kada smo stigli vidjeli smo ga kako leži onako sladak u plavom tijelu sa malim džepićima…. tad je naišao doktor i ja sam rekao da ću obaviti kratki DNK test.

Doktor i porodica me šokirano gledališče. Gurnuo sam mu ruku u džepić i uskliknio: jest, doktore naš je!!

On me upitao da kako znam, a ja sam rekao: pa vidim da nema prebijene kune u džepu. Cijeli odjel je umirao od smjeha i tako je ostalo divno sjećanje na dan kada sam postao stric.

Promoted Content