“Mi smo siromašna porodica. Moja mama je uštedjela dovoljno da povede sestru i mene u zoološki vrt i muzej.
Imali smo predivan dan, čak smo i jeli vani.
Onda je, na putu prema autobuskoj stanici za povratak kući, shvatila da je potrošila više nego što je planirala i da nema dovoljno novca da plati prevoz za sve nas.
Čekala nas je šetnja od 9 kilometara, a upravo je počela padati kiša.
Ušli smo u mali restoran i pitali možemo li koristiti telefon (mama je htjela pozvati nekoga da nas poveze).
Vlasnik nas je pitao zašto nam treba telefon, a nakon što mu je mama objasnila, ne samo da nam je dao novac za prevoz nego nas je poslao kući s hranom dovoljnom za šest osoba.
Moja mama mu je rekla da ćemo pokušati vratiti dug jednog dana, ali on je samo zamolio da umjesto toga proslijedimo dobročinstvo dalje.”
(Izvor: Brightside)
—
“Moja žena i ja smo odsjedali u motelu s našom bebom. Oko 3 sata ujutro, čuo sam hladan šapat u sobi.
Rekao je: “Sad smo konačno izjednačeni! Patit ćeš kao ja!”
U panici sam ustao i upalio svjetlo.
Moja žena je još spavala, ali kada sam prišao bebinom krevetiću, sledio sam se kad sam vidio da je prekriven bijelim perjem, stotinama njih!
Stigli smo kasno u hotel i pomislio sam da je perje možda već bilo tamo, ali me je žena kasnije uvjerila da nije bilo.
Na trenutak su me ta pera omela, ali onda sam se opet sledio kad sam primijetio da mu je položaj spavanja promijenjen — glava mu je sada bila okrenuta prema vratima, iako sam bio siguran da ga nismo tako položili.
Kad sam probudio ženu, otkrili smo poruku postavljenu između nas na krevetu koja je glasila: “Vaša beba treba spavati između vas.”
Moja žena je počela drhtati, pa smo ušli u auto i odmah napustili hotel, ne osvrnuvši se.”
(Izvor: Brightside)