Emina Habibović iz Bosne nosi sa sobom priču dostojnu filmskog scenarija, ispunjenu bolom, gubicima, ali i nevjerojatnom snagom i vjerom u bolje sutra. Njena životna priča svjedoči kako su žene, čak i u najtežim uvjetima, sposobne da se bore i prevaziđu izazove sudbine.
Sa samo 18 godina, Emina se udala i započela život ispunjen neizvjesnošću i žrtvama. Rodila je osmoro djece, ali je sudbina bila nemilosrdna – izgubila je petero od njih u različitim uzrastima.
Bol koji nosi zbog gubitka djece teško je opisati, ali Emina o tome priča s nevjerojatnom snagom i dostojanstvom. Njeno prvo dijete preminulo je s tri godine, drugo sa svega godinu dana, dok je treće živjelo samo dvadeset dana. Uprkos tome, nastavila je rađati i boriti se, ali svaki novi gubitak bio je nova rana. „Taman što sam ukopala dva muška djeteta, rodila sam žensko – koje je umrlo“, prisjeća se Emina tih teških trenutaka.
Njena borba nije stala samo na gubitku djece. Muž joj je imao četiri operacije, živio s minimalnom penzijom i na kraju preminuo od infarkta, ostavivši Eminu samu s izazovima starosti i narušenog zdravlja.
Operirala je kuk, što joj otežava svakodnevni život, ali, kako sama kaže, nije izgubila vedrinu niti vjeru u bolje dane.
Emina dolazi iz porodice koja je također imala neobičnu i tešku sudbinu.
Njena majka, koja je patila od epilepsije, bila je udovica s dvoje djece kada se udala za svog svekra, kojem je rodila dijete. Ova priča, koliko god zvučala neobično, bila je stvarnost koju su Emina i njena porodica prihvatili i s kojom su živjeli.
„Moja mati se udala za svog svekra, imala je dva sina i mene. Othranila nas je uz mnogo muke i patnje. A onda je i meni došla sudbina da se udam. Udam se ja, a moja mama se uda za svekra. Živjeli smo fino“, priča Emina o svojim ranim danima.
Najneobičniji dio njene priče bio je trenutak kada su Emina i njena majka bile trudne u isto vrijeme. Njena majka je rodila sestru, dok je Emina trebala roditi 15 dana kasnije. „Kaže meni mati: ‘Sine, ja sam se riješila, a kako ćeš ti?’, a ja joj odgovorim: ‘Kako mi je Bog dao’. Na kraju je ona dojila i moje dijete, jer ja nisam imala mlijeka“, iskreno je ispričala Emina.
Nažalost, ni to dijete nije preživjelo. Njena majka ga je dojila prije svog djeteta, ali unatoč tome, Emino dijete nije htjelo jesti. „Njeno dijete je jelo sve, a moje nije htjelo ništa. Živjelo je godinu dana i umrlo“, rekla je kroz suze.
Emina je nakon smrti prvog djeteta ukopala još četvoro.
Ima tri sina koja su živa i zdrava. Rodila ih je sedam, a jedna kćerka joj je umrla.
Priča Emine Habibović je priča o ženi koja je, unatoč svim nedaćama, zadržala hrabrost i vjeru u život. Njena sudbina nosi duboke tragove bola, ali i snagu jedne žene koja se, uprkos svemu, nije predala.