Muž i ja živimo zajedno 14 godina

Muž i ja živimo zajedno 14 godina

“Muž i ja živimo zajedno 14 godina. U braku smo 11 godina. Imamo dvoje djece. Ja ne radim, iako imam fakultet, jer nemam štelu ni vezu. Bavim se kućom i djecom, rijetko izlazim i nemam puno drugarica.

Muž ima platu oko 1200 eura. I on raspolaže s njom. Ja ne znam ni PIN ukucati. Kad zatražim, dobijem koliko mi treba. Nedavno otkrijem da je u minusu 5000 eura, a nemamo kredit, nismo nigdje nikad putovali, osim do mora, rijetko izlazimo, osim za posebne prilike, on ne pije, ne puši, ali voli kladionicu.

Progutam to uzmem stvar u svoje ruke i prije mjesec dana počnem da raspolažem sa njegovom platom i karticom u nadi da ćemo vratiti taj minus. Sinoć otkrijem da ima novu karticu na kojoj je u minusu 500 eura. OPROSTITI prećutati, otići?!”

Trebali smo se vjenčati ubrzo. On dobije ponudu da ide u inostranstvo i tamo otpočne doktorske studije. Ja taj dan saznam da sam trudna. Nema tih riječi koje mi nije uputio – da ga ja namjerno kočim, ko zna čije je dijete. Ponudila sam test očinstva, ako želi da prizna dijete, ako ne, nikom ništa.
Samo da ne bude da sam krila od njega. Test potvrdio da je on otac, on me optužio da sam to namjestila i otišao. Nijednom svojoj djevojčici ružnu riječ za oca rekla nisam. Nakon 18god… on kuca na vrata.

Došao, nema nigdje nikog. Ona se samo ustala, ispratila ga van i zamolila da nas ne uznemirava više.

Kaže da ne želi nikom da bude posljednja šansa, jer da ga nije snašlo to što jeste, ne bi je se nikada sjetio…