Smrt je mnogima jedan veliki upitnik jer prije nego što dođe taj dan, ne možemo nikako znati kakav je osjećaj ne biti među živima. Danas vam otkrivamo nešto interesantno.
- Nakon smrti, biološki proces razgradnje započinje nizom faza koje se odvijaju unutar tijela. Ljudsko tijelo koje se sastoji od preko 200 kostiju, nebrojenih mikroba i trilijuna stanica progresivno se raspada nakon što život prestane.
U prvim danima nakon smrti, mikrobi se razmnožavaju i šire tijelom, ispuštajući štetne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnog mirisa. Organi koji su najviše ovisni o kisiku, kao što je mozak, doživljavaju kvar u njegovoj odsutnosti. Budući da moždane stanice izbacuju vodu, to može rezultirati nakupljanjem tekućine u podnožju umrlog.
Dok ljudsko tijelo prolazi kroz potpunu dezintegraciju nakon smrti, jedan organ postoji neograničeno dugo. Ovo fascinantno otkriće sigurno će vas zaprepastiti. Nakon smrti, proces razgradnje počinje unutar nekoliko sati, prvenstveno u crijevima. U tom trenutku imunološki sustav prestaje učinkovito upravljati prisutnošću mikroba, dopuštajući im bijeg iz tijela putem tkiva i njihovu naknadnu migraciju u jetru i žučni mjehur.
- Kako ovi mikroorganizmi konzumiraju organe, dolazi do primjetnih promjena u boji tijela. Tijekom vremena, tekućine i toksini u tijelu dodatno dovode do promjene boje odjeće koju je nosio pokojnik. U konačnici, odjeća se kvari, a tijelo prelazi u ukapljenu masu.
Tijekom procesa razgradnje, masno tkivo unutar tijela doživljava transformaciju u tvar sličnu sapunu, koja se naziva vosak. Krajnji ishod za tijelo – bilo da je mumificirano ili potpuno raspadnuto – ovisi o prisutnim uvjetima okoline. U okruženju koje karakterizira povišena vlažnost, koža na područjima kao što su uši, nos i kapci postaje suha i potamni, što označava početak mumifikacije.
Nasuprot tome, u sušnim sredinama, tijelo se može na sličan način podvrgnuti mumificiranju, pri čemu određeni ostaci, uključujući zube i šavove odjeće, ostaju očuvani. Tijekom razdoblja od pedeset godina, tkivo se postupno smanjuje, što u konačnici dovodi do prisutnosti samo kostiju.
Kako vrijeme prolazi i dostiže se osamdeseta godina, čak se i kosti počinju raspadati i pretvarati u prah. Ipak, usred ovog procesa propadanja, zubi pokazuju izuzetnu otpornost, pokazujući otpornost na propadanje. Proces razgradnje koji se prirodno odvija u tijelu nakon smrti može izgledati zastrašujuće; međutim, to je ključna komponenta ciklusa života i smrti unutar prirodnog svijeta.
Nakon što prestanu vitalne funkcije, uključujući otkucaje srca i disanje, tijelo doživljava postupan niz fizioloških promjena. Ove su promjene standardni aspekt procesa razgradnje. Nakon smrti tijelo prelazi u postmortalnu fazu, razdoblje obilježeno prekidom metaboličkih funkcija što rezultira brojnim fiziološkim i tkivnim promjenama.
Jedna od najranijih uočenih promjena je rigor mortis, stanje obilježeno ukočenošću mišića zbog nakupljanja mliječne kiseline. Tipično, rigor mortis počinje unutar 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati čak 48 sati. Nakon početka rigor mortis, tijelo prelazi u fazu poznatu kao algor mortis, obilježenu progresivnim gubitkom tjelesne topline. Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura usklađuje s temperaturom okoline.
Ovaj proces ima veliku važnost u forenzičkim istragama jer pomaže u utvrđivanju vremena smrti. Na opseg i brzinu ovih promjena utječe nekoliko čimbenika, uključujući temperaturu okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroorganizama te medicinski ili toksikološki status pojedinca.
- Priznavanje značaja postmortem promjena na tijelu ključno je za forenzičku analizu i utvrđivanje uzroka smrti. Forenzičari primjenjuju svoje znanje o tim promjenama kako bi prepoznali žrtve, utvrdili vrijeme smrti i otkrili moguće pokazatelje traume ili bolesti.