Odjednom mi je prišla trudna žena i pitala jesam li završio. Nepristojnim tonom insistirala je da ustanem i brzo oslobodim sto za nju.
Ljubazno sam odbio, ali je počela vikati po cijelom kafiću da sam već popio kafu i da trebam otići.
Nasmiješio sam se i mirno rekao samo jednu riječ zbog koje je poludjela. Rekao sam: „Ne.“
Stajala je tu još minutu-dvije, mrmljajući nešto, ali sam je ignorisao i počeo igrati igricu na telefonu.
Na kraju je otišla.
Primijetio sam da su mi ostali gosti za susjednim stolovima uputili odobravajuće poglede.”